ZG Droid

Malo o mobitelima, tabletima, Androidu, iOS-u…

Archive for the month “Travanj, 2012”

Sladoledni sendvič

Svi žele uređaj s ICS-om. Pa sam htio i ja. I “napravio” sam ga – Motorola Xoom koja ima neoficijelni ICS umjesto Honeycomba.

Napredak? Da. Na mnogim točkama. Na jednoj (meni osobno bitnoj) nazadovanje.

Iako je Team EOS ICS 2.0.0. suštinski gledano odličan ROM, ipak mu cijeli dojam ušminkanosti i uglađenosti kvari jedna mala činjenica: DeepSleep na uređaju ne radi. A to stanje uređaja najbolje štedi bateriju kada se ne koristi: po noći, dok je u torbi i slično. E, sad, 216 MHz na koje se procesor spušta dok “spava” i nije neka brzina, pogotovo ne za Tegra2 uređaj, ali procesor kucka na toj brzini stalno, i, naravno, troši bateriju. Nije to velika potrošnja kad se gleda kratak isječak vremena – ali skraćuje stand-by time za priličnu količinu minuta.

Sve ostale funkcije rade dobro, dapače, izvrsno – uređaj je brz, može se overclockati do čak 1.5 GHz, ima dosta dodatnih opcija  za sučelje, overclockan je GPU (navodno za bolje 3D igre, nema lošeg efekta na sam GPU), i druge dobre stvari. Ali DeepSleep ostaje problem.

Prema ovom mom primjeru prosječan bi korisnik rekao da je prelazak na custom ROM rizičan i nepotreban korak, što je istinito samo ako se gleda na opskurnije i under-developed ROM-ove. No, u cjeloj priči postoje i veliki, poznati, dobro osmišljeni i razvijeni ROM-ovi, poput CyanogenMod-a koji pokriva veliku količinu uređaja, a ispitivan je dugo vremena (svaka verzija ima svoje alfa i beta testere), potom MIUI, potpuno promijenjenog sučelja (koje, usput budi rečeno, izvanredno izgleda), pa Codename Android, DarkyROM i mnogi drugi.

Većina ovih ROM-ova su brži, bolji i stabilniji od stock ROM-ova jer iza njih stoji jedan ili više entuzijasta koji žele od svojeg uređaja maksimum. Brzinu postižu overclockanjem, skidanjem tzv. bloatwarea (softvera koi ugrađuju proizvođači i telekomi, u svrhu “jednostavnijeg” korištenja uređaja), mijenjanjem postavki koje su običnom korisniku posve nedostupne, mijenjanjem (u rijetkim slučajevima) čak i jezgre sustava (kernela).

Često baš ti custom ROM-ovi donose novije inačice OS-a za starije uređaje, na koje proizvođači više ne računaju i nemaju više podršku, a uobičajeno je da donose podršku za novije inačice OS-a za postojeće uređaje znatno brže nego to sami proizvođači mogu (ili žele). Uz to su dodane razne opcije, poput rootanja uređaja, mogućnosti oveclocka, reparticioniranja memorije u uređaju kao i smanjivanje veličine samog ROM-a uz zadržavanje svih (ili barem velike većine najnužnijih) funkcionalnosti stock ROM-a. Prema tome, custom ROM je često jednostavan put do “novog” uređaja, uređaja koji radi brže i bolje uz isti hardver.

E, sad, kako rještiti problem poput mojeg? Gdje je tu rješenje problema poput mojeg? U vremenu. Očito je da moj ROM nije dovoljno “zreo” za produkcijsko korištenje, stoga svim potencijalnim korisnicima custom ROM-ova samo jedna preporuka: ukoliko ne želite biti alfa ili beta tester, ne stavljajte prvu verziju na svoj uređaj, pričekajte tjedan-dva kako bi se ovakve “dječje bolesti” sredile.

UPDATE: Dok sam ja pisao ovaj post, developeri za Team EOS ICS 2.0.0. su napisali upute za rješavanje DeepSleep problema. Rješenje je trivijalno, u recovery-ju je potrebno samo očistiti cache particiju i izbrisati Dalvik-cache. I sve radi odlično, pa čak i DeepSleep (provjereno)!

Oglasi

Tableti – moda, potreba, preser***e ili nešto četvrto?

Ako ste geek, odgovor je jednostavan – potreba. Ako ste “modno osviješteni” a pritom puni dlakavih životinjica, odgovor bi glasio – moda. Ako ne spadate u ove dvije kategorije obično ćete reći – preser***anje. No, je li zaista tako?

Imati tablet, mnogi a usudio bih se reći i velika većina, smatraju viškom, nespretnim za korištenje, preser**orskim i apsolutno nepotrebnim.  Vrlo mali dio populacije će reći da je bez toga život nezamisliv, dok ima i onih koji tablete smatraju korisnim, praktičnim ali ne za život važnim uređajima.

Kako rasplesti ovo vrlo zamršeno klupko osjećaja, potreba (ili ne-potreba) i emocija? Probat ću razmatrati jedan po jedan aspekt tableta u našem društvu.

Tableti su beskorisni
Kako već napisah, velika većina će reći da je to istina – i pogriješiti. Korisni su, samo je bitno za što ćete ih iskoristiti. Mnogima pada na pamet čitanje e-maila, vijesti na netu, gledanje Youtube isječaka, ili igranje. I istina je da većina korisnika tablete koristi baš za to. Ali postoje i primjeri korištenja tableta u svrhe za koje će ipak većina reći da je tablet iskoristiv: primjerice, u kuhinji,  listanje knjige s receptima je zeznut posao, dok će se tablet (sa zaštitom, po mogućnosti, i stalkom) moći puno bolje i elegantnije iskoristiti (da ne spominjemo mogućnost spajanja na mrežu svih mreža i pronalaženja novih varijacija na temu pojedinog recepta). Neki će reći da se može i unaprijed naći, isprintati i koristiti u kuhinji… Smatram da je to dodatno uništavanje šuma, bespotrebno printanje kad postoje uređaji koji sve mogu jednako prikazati bez uništavanja Amazone.
Drugi način korištenja je u istraživanju tržišta, opet s argumentom sprječavanja sječe šuma, svjetskih ili naših, sasvim svejedno. Tablet zamjenjuje anketne listiće kod ispitivača, smanjuje mogućnost greške (ok, ovo ovisi o softveru koji se koristi, ali svaki imalo ozbiljniji softver može kontekstualno prikazivati pitanja) te ubrzava unošenje odgovora u bazu i pripremu za obradu podataka. Tabletomrsci će reći da se to može napraviti i s malo boljim mobitelom, no veličina ekrana je ograničavajući faktor jer je ipak neusporedivo jednostavnije i lakše raditi na 7, 8 ili 10 inča ekrana.

Tableti su igraće konzole
Većinom jesu, i to je istina, ali takav argument se može reći i za  bilo koji smartphone (iOS, Android, Windows Phone 7, i drugi – sasvim svejedno). Da li to znači da je na tome nemoguće nešto ozbiljno raditi? Vraćam se na tabletomrsce koji će na ovo obavezno reći DA, no stvari ipak stoje malo drugačije. Tableti ipak imaju mogućnost korištenja u poslovne svrhe (makar to bio email, pretraživanje mreže ili nešto slično).

Tableti su modni dodatak
Žalosno, ali mnogima jesu. Iako ne bi trebali biti, situacija je kao i kod mobitela i gledaju se kao statusni simbol, iako ne bi trebali biti. Tu se apsolutno može govoriti o preser***u, čega ima u Lijepoj Našoj dosta – penis enlargement je mobitel, tablet, auto, količina zlata oko vrata, marka sata na ruci, cijena odjeće na osobi i tako dalje. Iako govorim o penis enlargement efektu, nikako ga ne ograničavam samo na muški dio populacije – žene znaju biti veći uživatelji PE efekta nego muškarci, ali se mora priznati da to rade kudikamo rafiniranije.

Tableti nisu za ozbiljan rad
Djelomično točno, ali ipak više ulaze u sferu kućnih računala, iako je posve neosporno da imaju i poslovne namjene. Jedna od uloga u  kojoj bih rado vidio tablete je školstvo, makar sam potpuno svjestan okružja u kojem živimo i da je očekivati ovo potpuno utopistički. A naravno da tablet, čak i u kućnoj ulozi, nećete koristiti za neke zahtjevne poslove, kao izradu videa, veće obrade slika i druge zadaće.  Za to su tableti preslabi, nemaju odgovarajuću programsku podršku i apsolutno nisu namijenjeni za takve zadaće.

Tableti su nespretni za korištenje
Opet, djelomično točno. Veliki tableti (8 i 10 inča) mogu biti nespretni, teško ih je odložiti nekamo jer su (ipak) osjetljivi, preveliki su za čitanje knjiga radi težine a korištenje jednom  rukom nije baš moguće. Argumenti koji drže vodu, ali… Tada se moramo sjetiti onih malih, 5 i 7 inčnih – lagani su, malo veći od mobitela pa ih je skoro jednako lako odložiti (ipak, jednako su osjetljivi – jednako kao i touchscreen mobiteli) a opet dovoljno veći od tih mobitela da ih je lakše iskoristiti (može se i jednom rukom – malo nespretno, ali može). Mnogi korisnici tableta će reći da “mali” tableti nisu baš iskoristivi, jer je “ekran premali pa na njega ništa ne stane – i gdje su onda prednosti tableta?” Ovdje dolazimo do ukusa, a kako znamo, de gustibus non est disputandum

Tabletomrscima moje riječi ništa ne znače, rijetki će među njima promijeniti svoj stav o “omrznutom proizvodu”, tabletomanijacima isto tako ne znače ništa jer blatim tako dobar proizvod (bez obzira na “vjeru” operativnog sustava uređaja) – jedino će oni neodlučni možda donekle dobiti bolji uvid u te uređaje – bilo da će ih zavoljeti ili zamrziti… ili, istina rijetko, ostati posve neutralni…

Muke po rootanju

Srediti mobitel je naoko jednostavno. Nekom klincu izgleda čak i trivijalno. No, što kad naletite na mobitel kao što je Motorola Droid 2 Global (u Europi poznata i kao Motorola Milestone 2) s najnovijim stock firmwareom? Rootanje tog firmwarea je (trenutno) nemoguće, vraćanje na prethodne verzije vrlo nepreporučljivo jer od uređaja radi jedan (relativno) skupi izložak na polici – mobitel postaje potpuno onemogućen za rad. Potpuno!

Kako izbjeći isto? Ne ažurirati firmware na najnoviju verziju, ili, ako ste već ažurirani, nikako ne pokušavati staviti nižu verziju. Rootanje najnovije verzije, ili bolje rečeno, pokušaj rootanja vam neće uništiti telefon – samo će vam potrošiti vrijeme, jer nikakvog drugog efekta nema.

Zašto kažem da klincima to izgleda trivijalno? Samo zato što su stare verzije bile zaista trivijalne za rootanje a potom i za postavljanje custom firmwarea. Malo čitanja po dva-tri foruma i skidanja firmwarea (koji se zove i ROM) i alata, i za circa dva sata ste spremni za uređivanje D2G. E, pa to radi, kao što rekoh, samo na starom softveru. Klinci se, većinom radi brzopletosti, upravo tu zeznu. Novi softver će ih od “susjedovog malog – hakera” promijeniti u “susjedovog malog uništavača mobitela”.

Rootanje nije uvijek lako, makar se developeri trude napraviti rootanje dostupno svim tzv. noobovima (noob – eng. sleng za newbie – početnik, novak), ali neki puta su i oni nemoćni. Do sad se pokazalo da je to kratkotrajno, ali nikad se ne zna. Nedavne akvizicije Applea koji je dovukao jailbreak developera u svoje redove pokazuju da možemo očekivati slične akcije i od strane proizvođača Android mobitela.

Stari androidi

U poplavi android uređaja sa novim mogućnostima, novim kamerama, procesorima, verzijama android sustava, svi zaboravljaju na svoje “stare” uređaje, koji “više ne služe svrsi jer su outdated“.

Za takav modus operandi je uglavnom “kriv” Apple sa svojim ne-android uređajima i vrhunskim brain-wash marketingom – staro je loše, kupite novi proizvod, staro nije in!

Apsolutno je nevjerojatno koliko to ljudi puši

Pogledajmo naše stare androide… Mnogi od tih uređaja su još uvijek vrlo dobri, kao recimo Motorola Droid 2 Global na kojoj upravo pišem ove retke. Navedeni uređaj ima vrlo solidan ekran od 3,7 inča, brz (jednojezgreni) procesor na 1,2 GHz i vrlo odbru grafiku. Da, ne može pokrenuti najnovije 3D igre s Play Store-a, ali to podsjeća na scenarij s našim kućnim računalima – uvijek moramo imati najnovije, najbolje, najskuplje – potpuno bez opravdanog razloga.

Mobiteli su postali naš novi fetiš – moramo imati najnovije, bez obzira na potrebe… A ovaj dobri stari mobač stvarno radi besprijekorno.

Post Navigation