ZG Droid

Malo o mobitelima, tabletima, Androidu, iOS-u…

Jeftini i “jeftini” android tableti

Tržište je preplavljeno tabletima u svim mogućim i nemogućim varijantama. Mali, veliki, rezistivni, kapacitivni, puno memorije, malo memorije… Cijene su, naravno, različite i za skoro svaki džep. Ali i u ovom segmentu uređaja vrijedi ono staro pravilo: koliko para – toliko muzike.

Moj je otac vrlo nedavno nabavio tablet. Mali, 7 inčni, i začudno, s kapacitivnim ekranom i dosta brzim procesorom. Cijena je za taj uređaj vrlo prihvatljiva i dovoljno dobra da radi nje možemo zanemariti neke nedostatke tabletića.

A nedostataka ima:

  • ekran jest kapacitivni ali je taj sloj postavljen na plastiku umjesto na staklo (Gorilla Glass neću niti spominjati) pa mu je osjetljivost dosta smanjena
  • radne memorije ima samo 512 MB što je za ICS i višezadaćnost relativno malo, gigabajt nije toliko skuplji i puno bi značilo tolika količina
  • grafički procesor nije neke ultra-visoke kvalitete (iako neke ozbiljnije igre na tom uređaju rade, što je došlo kao pravo iznenađenje) – makar to i nije toliko previše bitno
  • HDMI utor je u najmanju ruku čudan (standardni HDMI kabel se ne može ugurati, a sasvim sigurno nije mini-HDMI – očito sam nešto propustio pa ne poznajem taj standard dovoljno)
  • USB utor je mini varijante, iako je sam tablet dovoljno velik da može podnijeti USB pune veličine, ali dobro, isporučuje se s adapterom na puni USB
  • finiš plastike kućišta je… pa, plastičan. Točno se osjeti da je riječ o jeftinijoj plastici

Iako nije vrhunac proizvodnje, radi odlično – što se za mnoge ne može reći. Neki su modeli kineskih tableta (namjerno kažem kineskih – sve što mislite da je europsko ili neko drugo, a nije od velikih proizdođača – dolazi iz Kine, sa svojim originalnim brand-stickerom ili nečijim tuđim, npr. Qifeng ->Point Of View itd) stvarno potpuno neiskoristivi. Jedan primjerak takvih je, sada već “zastarjeli” model, Eken M001, 7 inčni tablet simpatičnog izgleda i vrlo nesimpatičnih specifikacija: VIA procesor na 533 MHz od kojih je 300 MHz “pravi” CPU a ostalih 233 DSP. Nevjerojatan primjerak kineskog lažnog marketinga, jer ovaj uređaj, pogonjen Androidom 1.6, nije u stanju pokrenuti niti jedan film, niti bilo što zahtjevnije od emaila (osnovnog, nema Gmail aplikacije) ili nekog e-book čitača (o PDF-u možete samo sanjati).

Takva je uglavnom situacija i sada, iako postoje svijetli primjeri promjena čak i kod tvrdokornih KIRF Kineza (KIRF je novosklepana skraćenica koja označava Keepin’ It Real Fake – bezobrazno kopiranje dizajna pojedinih uređaja kojima su tehnički podaci za nekoliko klasa inferiorniji od originalnih). Tako možete kupiti tablet koij je “dual-core” na čak 1 GHz. Kod renomiranih proizvođača, recimo Samsunga, to znači da procesor sadrži dvije jezgre od kojih SVAKA radi na 1 GHz. Kod Kineza je to (pazi sad matematike!) 600 MHz CPU i 550 MHz DSP… Zašto se to oglašava kao 1 GHz nikako nisam shvatio jer niti je matematički točno niti je prema standardima dvojezgrenih sustava. Uz to, iako se takvi procesori vrte na solidnim frekvencijama, ne rade kao procesori zapadnjačih proizvođača. Da li im nedostaju neke instrukcije ili im je jednostavno arhitektura loša, ne znam, no ostaje činjenica da ne rade jednako brzo.

Uz takve prevarantske trikove, takvi tableti obično imaju rezistivne matrice loše kvalitete pa je nabadanje po njima muka (a nekima ni kalibracija ne pomaže), prikaz slike na ekranu je katastrofalan (čast izuzecima) a zakretanje skoro onemogućeno jer se iz drugih kuteva boje potpuno mijenjaju, obično imaju vrlo malo radne memorije (128-256, nedovoljno za ugodan rad uz lošije procesore), malo skladišnog prostora (512 MB do 4 GB, rijetko kad više), loš WiFi modul kojima se često dogodi da se ne mogu spojiti na bežičnu mrežu iako se AP/router nalazi na par metara, u istoj prostoriji. Uz to mahom ne postoje kamere, bluetooth modul, na nekim modelima žiroskop ne radi kako bi trebao, na nekima ga niti nema…

Takvi se tableti mogu novi kupiti za 400-1000 kuna po raznim oglasnicima, dok oni sad već pristojne kvalitete koštaju između 1200 – 2000 kn. U taj cjenovni rang ulaze islužene rage poput rabljenog Samsung Galaxy Taba (prvog pravog tableta s Androidom) koji, ah kakvog li čuda, radi neusporedivo bolje od većine do sad spomenutih Kineza.  Namjerno kažem većine jer postoje, u tom rangu cijena, i primjerci Kineza koji su napravljeni po uzoru na zapadnjačke modele, koriste zapadnjačke komponente zajedno s domaćima, rade vrlo dobro (često se može vidjeti nekakav tablet s Tegra 2 čipom koji ima, sad već tijesnih, 512 MB radne memorije i solidan ekran – naravno da nije realno očekivati IPS ili PLS matrice ili AMOLED ekrane na takvim uređajima) i čija je cijena u startu bila bliska Zapadnjacima.

Nabava tableta ovisi o dubini džepa kupca. Ali čak i tad, kada se zna koliki je budžet predviđen za tu spravicu, postoje dobre i dobre kupovine… Da bi  mogli dobro odabrati potrebno je koristiti Google što je moguće više u potrazi za recenzijama ali i forumskim pričama korisnika. Inače – caveat emptor!

Oglasi

Single Post Navigation

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s