Small Office/Home office mreže i komponente

Izbor mrežnih komponenti za Small Office/Home Office nije jednostavan, a izbor uglavnom pada na 10 inčne tzv. half-rackove i komponente za njih ili na stihiju kablova

Kad slažete mali ured, ili mali kućni ured, u za to predviđenu prostoriju(e), malo ljudi se sjeti da bi trebalo napraviti i malu mrežu kako treba. Oni rijetki koji se sjete, najčešće to rade stihijski: mrežni kabel na podu, od routera do računala, pa tako nekoliko puta. I onda negdje u kutu računalo koje glumi server, s kablom po podu, pa jedan naknadno dodani switch, jer eto treba više mrežnih priključaka, i printer u nekom kutu.

Najčešća kućna mrežna topologija

Iznimno mali broj malih uredskih korisnika ima pravilno i organizirano postavljene mrežne kablove, struju, a još manji broj ih ima komunikacijski ormar, s pravilno složenim komponentama. A komponenata koje jedan ured treba ima, čak i ako se radi o malom (kućnom) uredu.

Tako se u jednom urednom malom kućnom uredu nalazi komunikacijski ormar, jedan manji mrežni switch, router nekog od naših vrlih Internet providera, po mogućnosti patch panel radi jednostavnije organizacije, napajanje za uređaje koji se nalaze u ormaru, i barem jedan server. Napajanje je u ovom slučaju dobro izvedena produžna letva, obično s tri ili četiri obične šuko utičnice. Ništa posebno. Patch panel se može relativno lako nabaviti, kao i sami ormar, na tržištu postoji više shopova koji u svojoj ponudi nude i navedenu opremu… Pitanje se postavlja treba li vam “standardni” 19 inčni ormar, ili manji, elegantniji i kompliciraniji 10 inčni.

Kad smo kod “klasike”, 19 inčnih ormara ima more, od 4U veličine, što je neki minimum za opremu koja je potrebna za ured, do samostojećih grdosija od 42U (1U je 44mm visine, pa slobodno izračunajte koliko to mjesta zauzima). Opreme za takve ormare ima takoreći svugdje, patch panela raznih vrsta, praznih panela, vodilica kablova, napajanja, servera, UPS-ova, i tko zna kakvih sve još dodataka (da ne spominjem da se u takve ormare smješta i oprema za audio-video studije, snimači, paneli s priključcima itd). Uz to postoji i veliko tržište 3D printanih panela za razne uređaje koji nemaju veliku težinu ali korisnici žele smještaj u ormar (routeri, optički konverteri, access pointi ma koliko to bilo loše smještanje u metalni ormar, i mnogi drugi). Mane ovakvih ormara su povelike dimenzije, vrlo često industrijski izgled, bez imalo smisla za estetiku (koja u serverskim sobama nije uopće bitna), te cijena nekih komponenti (naročito servera).

Primjer 10 inčnog ormara u autorovom kućnom uredu

S druge strane, 10 inčni komunikacijski ormar je znatno manji, po širini, a koliko ja znam, ne postoji samostojeća varijanta koja se ne vješa na zid. Najveći za koji ja znam je 15U, a najčešći su 6U, 9U i 12U. Takvi su “ormarići” namijenjeni manjim uredima, upravo radi svojih kompaktnih dimenzija. I mogu izgledati vrlo elegantno, što nije osnovna ideja, ali u malim/kućnim uredima često nema posebne prostorije za smještaj takve opreme, pa i izgled igra značajnu ulogu. Cijene za ovakve ormare su često ispod 100 eura, a rijetki modeli se penju preko tog praga.

Ono što je problematično kod tih 10 inčnih, ili popularno nazvanih half-rackova je nabavka određenih komponenti. Dobar mrežni switch za 10 inčne ormare nije jednostavno naći, pogotovo ako ste imalo napredniji korisnik koji treba/želi gigabitnu mrežu – broj takvih switcheva u shopovima u Hrvatskoj se može izbrojati na prste JEDNE ruke. A server tih dimenzija… u HR toga jednostavno nema. I tu se korisnik treba okrenuti na traženje istih na Internetu. I opet, posao neće biti lak, rezultati će biti rijetki. Ako ste vični sklapanju računala, ili imate nekoga tko takvo što radi, moguće je nabaviti posebno kućište za mini ITX matične ploče, te nabavljati komponentu po komponentu za svoj server. Ili pribjeći ponešto jednostavnijem rješenju, naći OPS računalo, koje odgovarajućih dimenzija, vrlo solidnih komponenti, ali zahtjeva izradu novih nosača. Originalni nosači su predviđeni za ugradnju u tzv. OPS ekrane, za telekonferencije ili za škole.

Iz ovog razloga nemali broj vlasnika ovakvih ormara pribjegne korištenju desktop varijanti opreme, i polica za ovakve ormare: mrežni desktop switch, koji je manjih dimenzija od rack varijante za isti broj priključnih mjesta je lako nabaviti, a “samo se postavi na policu”. To iako jest rješenje za ovakve probleme, nije sasvim adekvatno, jer postoji mogućnost nehotičnog pomicanja opreme i tome oštećenje/odspajanje te opreme, prostor nije u potpunosti iskorišten, a ne smijemo zaboraviti niti oni u malim/kućnim uredima bitnu komponentu – ne izgleda lijepo.

Oblikovana kanalica

Uz sve navedeno potrebno je razvući i mrežne kablove po uredu, ali taj je dio lakši, pogotovo što se u Bauhausima ili Pevexima i sličnima mogu pronaći jeftine i čak estetski zadovoljavajuće kanalice, koje je vrlo jednostavno montirati, pa čak i sakriti (ima i kutnih varijanti, pa mogu biti korištene umjesto lajsni za parkete). Ono na što treba paziti jest da se nabave kanalice odgovarajućih dimenzija, radi količine kablova koji se kroz njih treba provući, pa čak i planirati unaprijed, jer bi u bližoj ili daljnjoj budućnosti mogao doći još uređaj ili dva, pa se postojeća kanalica treba mijenjati ili dodavati još jedna – a to rijetko ispadne oku ugodno.

U svemu ovome ja ne spominjem WiFi za spajanje. S razlogom. Kućni routeri, ma koliko god bili zgodni, lako ih se koristi i lako se spojiti na njihovu već postojeću WiFi mrežu, po mojem mišljenju nisu niti dovoljno stabilni niti dovoljno sigurni za konstantan rad putem WiFija. Vrlo često se dogodi da se ti kućni routeri smrznu pa ih je potrebno ponovno pokrenuti, ili se čak sami od sebe pokrenu ponovno jer su naletjeli na neku grešku (a neki put ih i sami Internet provideri ponovno pokreću, jer, možda niste svjesni toga, da, oni imaju pristup na njih 24/7, i upravo su ispravili neku postavku ili uveli neku novu mogućnost). I tim ponovnim pokretanjem ste onemogući radi svima u tom malom uredu, jer ste time ugasili i WiFi signal. A ruku na srce, nema nas baš mnogo koji uz router Internet providera imamo i dodatne access pointe za WiFi…

Iako tvrtki koje opremaju srednje i velike urede u HR ima mnogo, onih koji se bave malim uredima nema puno. A one koje se bave takvim “malim” poslovima, često ih rade na isti način kao i za velike urede – velika oprema, skupa oprema, puno mjesta. I nimalo estetike. I upravo to vidim kao najveću zapreku češćem opremanju malih (kućnih) ureda solidnim i strukturiranim rješenjima. Jer znate što? Za jedan mali ured u stanu, na koji je spojena i kućna mreža, trošak od 300-400 eura za solidno izvedenu gigabitnu mrežu nije preveliko ni neopravdano ulaganje. Znam iz vlastitog iskustva.

Soundbar – ima li neki bolji?

Nedavno smo supruga i ja kupili novi stan. I u tom stanu smo odlučili neke stvari napraviti bolje, drugačije nego smo imali u starom. Jedna od stvari koja je meni bitna jest i ozvučenje. Ne tražim ja super-high-fidelity ultra-visoko-vjerni zvuk, nego da filmove koje povremeno pogledam(o) imaju bolji zvuk nego što većina TV-a pruža (a naročito moj).

RC auto – igra s Arduinom

Da se igram s Arduinom nije niti tajna, niti nepoznanica. No do sada se nisam previše bavio stvarima van IoT-a, pa je izlet u preinaku RC autića u RC BT Arduino autić novost.

Kućna radinost – benchtop power supply

Moj benchtop power supply

Kućna automatika i Arduino su stvari koje me u zadnje vrijeme sve više zanimaju. Radim s time sve više, i jedna od pametnih stvari koje mi nedostaju je i kvalitetan power supply, s regulacijom napona. Kako su gotovi vrlo skupi, a ja sam prilično škrt, odlučio sam sâm napraviti jedan.

Jednostavan kućni server

Kad-tad informatizirane kuće razviju potrebu za malim, jednostavnim i jeftinim serverom. Je li riječ o datotečnom, print, web, database ili nekoj petoj vrsti, sasvim je svejedno. Jedna od najjeftinijih opcija je kupiti neko rabljeno računalo na Njuškalu ili Oglasniku, ali takva su računala često nepouzdana, a potrošnja struje im sasvim sigurno nije malena. Pa kakve opcije imamo za napraviti mali kućni poslužitelj, uz malu potrošnju struje ali i skromniji kućni budžet?

Pametna kuća

Moje bavljenje Arduinom i Pijevima (Raspberry, Orange…) stavilo me u poziciju da mogu napraviti svoju pametnu kuću, svoju dugogodišnju želju jednog lijenčine. Pod pametnom kućom smatram niz senzora i sklopki koje rade zajedno, umjesto svaki za sebe i kontrolirano samo od strane korisnika (mene). Kako bih to napravio potrebno je izraditi cijeli niz senzora, što vanjskih, što unutarnjih, kao i niz sklopki ali i upravljačkih sklopova za motore. Neke već imam, mnoge još moram napraviti prema nacrtima koje sam već napravio, ili ih tek trebam osmisliti i shvatiti kako napraviti.

---

Postojeći (a i budući) senzori i aktuatori objedinjeni su u cloud platformi Cayenne (cayenne.mydevices.com), koja omogućava kontrolu uređaja putem web sučelja i Android aplikacije. Kako bi se ta platforma mogla koristiti, potrebno je u Arduino uređaj postaviti skriptu koja koristi periferiju (senzore, aktuatore) i povezuje ga s Cayenne platformom. Skripte su uglavnom vrlo jednostavne, svode se na čitanje senzora i “push” vrijednosti u oblak, te čitanje instrukcija iz oblaka i aktivaciju aktuatora. Čak i za početnika poput mene, ovo nije (pre)veliki problem.

WiFi senzor za temperaturu/vlagu

Iako nisam nešto vičan izradi Arduino skripti, ove sam napravio potpuno sâm, čak mogu reći da su mi tutorijali s Cayenna odmogli. Malo veće mozganje, i napravio sam prvu, skromnu i jednostavnu skriptu. Nastavak mozganja, i skripta je unaprijeđena s funkcijama koje nisam primijetio da je itko prikazao na Cayennu – ne zato jer ne bi znali (sasvim je sigurno da tu platformu koristi veliki broj korisnika kojima je Arduino u malom prstu i moje znanje pojedu za doručak), nego zato što im se jednostavno ne da prikazivati i objašnjavati. A možda i jer žele imati nešto što mogu pokazivati (kao ja, npr.).

Skripta je za sad iznimno primitivna, samo prikuplja podatke sa senzora (ili prima i šalje status pina, po potrebi/naredbi mijenja – što kontrolira relej) i šalje ih na Cayenne (a može i na ThingSpeak), dok naprednijih funkcija nema. Postoje tri funkcije koje želim ugraditi, a za koje sam čak i našao library-je koji mi u tome mogu uvelike pomoći. To su odabir bežične mreže izravnim spajanjem na uređaj, upisivanje Cayenne tokena (taj token je jedinstven za svaki uređaj koji se spaja) i/ili ThingSpeak kanala, te uspostava mesh mreže.

Najbitnija funkcija mi je spajanje na WiFi, koja radi tako da se uređaj ponaša kao hotspot s malim web serverom. Kad se korisnik spoji na taj hotspot, može se spojiti i na jednostavnu web stranicu koja omogućava upis WiFi SSID-ja i lozinke mreže. Koliko znam, ESP8266 podržava WEP, WPA i WPA2, dok mi nije poznato podržava li spajanja na mreže poput eduroama, koji koriste TTLS i PAP (no, kako za sad nemam namjeru spajati ove svoje proizvode na eduroam, ovo i nije trenutno jako bitno).

Druga je funkcija upis Cayenne tokena, a po potrebi i ThingSpeak kanal(e). Ovisno o konfiguraciji samog uređaja (koliko se stvari na njemu koristi, jedna, dvije ili tri) potrebno je omogućiti i broj upisa tih kanala, ali i za Cayenne predvidjeti i prikazati virtualne pinove (Cayenne koristi virtualni pin za komunikaciju s uređajima, koji se u Ardiunu jednostavno podesi).  Kako izrazito volim Wemos D1 mini pločicu a više od tri stvari mi nije potrebno spajati, nemam potrebe izrađivati skriptu koja bi radila s više njih. Usostalom, to komplicira stvari na više razina, a meni je cilj napraviti stvari što jednostavnijima i sebi i eventualnim kasnijim korisnicima.

Treća funkcija, mesh mreža, omogućava spajanje više uređaja na WiFi tako da se spajaju jedan na drugi, odnosno, da se radi mreža na kojoj nije nužno da se svi uređaji spoje na access point nego je dovoljno da jedan bude spojen i služi kao pristupna točka za pstale kojima je  WiFi mreža preslaba ili nedovoljno pouzdana.

S ove tri funkcije, i uz dobro složen uređaj s kutijom (što još trebam usavršiti ili čak nabaviti neki manji 3D printer), sve što radim mogu možda i komercijalizirati. Vjerujem da postoji dosta ljudi koji bi dali 100-injak kuna za WiFi termometar, ili 150-ak kuna za WiFi utičnicu. No, moj plan nije takva komercijalizacija komadne prodaje (no nije isključena), nego bih više volio opremiti cijeli stan odjednom. Ovo je relativno lako izvesti, s napomenom da neke senzore i aktuatore još nisam napravio.

Ideje za senzore i aktuatore imam, poput neinvazivnog senzora rada veš-mašine koji radi na principu senzora pokreta same mašine, pa uređaj za detekciju otvorenog prozora/vrata, uređaj za podizanje i spuštanje roleta, senzora za puštanje vode, daljinski upravljanog ventila za vodu i/ili plin, senzora osvjetljenosti, UV zračenja, vlažnosti zemlje neke biljke (sa ili bez pumpe za zalijevanje) itd. Ideja imam mnogo, i jednu po jednu ću izrađivati u svojem stanu, koliko mi vrijeme i financije dopuste. Samo ću spomenuti da postoje i neki uređaji koje mi je vrlo nepotrebno spajati na oblak, poput hladnjaka (što će mi hladnjak na netu? Da naručuje salatu, patliđane i rabarbaru dok mene nema doma???), upravljanje mašinom za pranje veša i onom za suđe (obje moram napuniti nekako, time mi spajanje na oblak potpuno gubi ikakav smisao), kao i mikrovalnom i običnom pećnicom. Upravljanje za njih nije bitno, no tzv. dead-switch je zgodna stvar (mogućnost isključivanja struje za svaki uređaj zasebno).

Raspberry Pi – novotarija i gušt

RetroPiStation

Imam Raspberry Pi 2 B+ (valjda sam dobar model rekao, to je dvojka s gigom radne memorije)… I složio sam RetroPiStation. E, sad se vi pitate “A koji je to vrag?” Pa, stvar je prilično jednostavna: Raspberry Pi s emulatorima za hrpu starih konzola i računala, namijenjen igrama.