Modernizacija ide svima, pa i meni. Nakon dugo vremena, odlučili smo se uzeti Netflix (žena je popustila, jer joj se ne sviđa moje konstatno prtljanje po kućnom Plex serveru). I dok na mobitelima, tabletima i laptopima Netflix radi (aplikacijom (čisti fuj, ne preporučam te moderne Win10 aplikacije) ili browserom), na Android box-ovima i Xiaomi TV-u baš i nije tako jednostavno…
Krećem polako s Arduinom. Znam, nije striktno vezano uz mobitele i tablete, no home automation me već jako dugo zanima. Arduino je jedan od jeftinijih načina za izradu “pametne kuće”, no za to je potrebno znanje programiranja koje ja nemam. I nisam baš siguran jesam li sposoban to usvojiti. I na tome bi ostalo, Arduinom se ne bih bavio da nisam, sasvim slučajno, naletio na Visuino, alat za vizualno uređivanje Arduino sketcheva. Pročitaj više…
U poplavi jeftinih kineskih tableta, nisam odolio iskušenju i nabavio sam jedan. Riječ je o Onda V919 Air CH tabletu, koji vrti Windowse 10 Home (nevjerojatno, ali potpuno legalno licencirane). Tablet ima uvjerljive specifikacije, koji se ne bi posramili ni neki bolji proizvođači. Pročitaj više…
Kad se ART pojavio u Jelly Beanu, najavljen je bio kao zamjena za tad već prastari Dalvik Virtual Engine. Za one koji ne znaju, Dalvik omogućava izvršavanje Java kôda na nativno Linux platformi, prevodeći sve instrukcije na računalu shvatljiv način (da, računalu, jer Vaš pametni telefon nije ništa drugo nego minijaturno računalo s dodirnim ekranom i virtualnom tipkovniocom). ART je u prijevodu Android RunTime. Mnogo aplikacija, koje su naravno pisane za Dalvik, nisu radile ispravno s ART-om, pa mnogi, uključujući i mene, nisu niti pomišljali na ART.
Ta Motorola Xoom jednostavno odbija predati meč! Postoji hrpa developera koji još uvijek, nakon toliko vremena razvijaju ROM-ove za taj već vremešni tablet. Tko se ne sjeća, Motorola Xoom je bio prvi Android tablet koji je imao verziju tog operativnog sustava namijenjenu isključivo tabletima, Android 3.0 Honeycomb. Nakon toga je počela era Android tableta, koji u zadnje vrijeme brojem prodanih primjeraka čak prelaze famoznu Apple-ovu uzdanicu iPad. Pročitaj više…
Već sam pisao o custom ROM-ovima, a kao najpoznatijeg sam spomenuo upravo CyanogenMod. Osim što je odlično napravljen, podržava svu silu uređaja, jednostavno ga je dobaviti i instalirati. Problem je jedino prethodno neke uređaje rootati, pa osobe kojima to nije baš svakodnevna pojava ili nemaju interesa u toj vrlo specifičnoj tehničkoj sferi – neće to baš lako obaviti.
Nekritički razmišljajući o nekim uređajima, Samsungova objava Octa 5 višejezgrenog procesora te MediaTekov odgovor u vidu “pravog osmerojezgrenog procesora” nije me previše naveo na razmišljanje. Više je jezgri, po mojem tadašnjem mišljenju, dakako, bolje. Po toj je logici Octa 5 pravi puž u usporedbi s MediaTekovim “čudovištem” jer ima četiri Cortex-A15 jezgri te četiri ARM A7 jezgri koje ne rade u zajedničkim kvartetima, nasuprot 8 jezgri MediaTeka koje se ne slažu u takve kvartete. Kod Samsunga rade ili A15 jezgre ili A7 jezgre.
Pročitaj više…
E- čitača knjiga postoji hrpa, s većim ili manjim dijagonalama, s ili bez touchscreena, s mogućnošću uređivanja, podcrtavanja, spajanja na WiFi, 3G, s MP3 sviračem, prikazom slika, web browserom, email klijentom… Ali, ne postoji niti jedan namijenjen za manju djecu, koja žele slikovnice, imaju 4-6 godina, uče se čitati i sve te dodatne funkcije ima samo smetaju. Pročitaj više…
Pisao sam već o svojem Xoomu, kako je među prvim uređajima bio na Androidu 4.0, pa potom na 4.1.1, a sad je završio na 4.2.1.
Možda ne izgleda velik skok s 4.1.2 na 4.2.1, ali poznavaoci Androida će i te kako znati da je riječ o doista velikom skoku. Da razjasnim. I jedan i drugi imaju kodno ime Jelly Bean, Project Butter (onaj komad softvera koji omogućava ultra-glatku animaciju operativnog sustava na 60 sličica u sekundi), Google Now i još hrpu stvari koje su napredak od Ice Cream Sandwicha. Između njih je razlika u brzini, optimiziranosti, ali i jednoj funkciji koja je na tabletima dobro došla i potpuno nepotrebna na smartphoneima: ima podršku za više korisnika. Pročitaj više…
Postoji puno oblačnih servisa, koji nude manje ili više besplatnog prostora. Redom su svi jednostavni za korištenje, rade u većini preglednika, mnogi imaju i podršku za Windowse i/ili MacOS (mali sync klijenti). Mene trenutno zanimaju svi oblačni servisi koji imaju i podršku za pametne telefone. Pročitaj više…
Uređaji s Android OS-om su svugdje oko nas. Pa su tako dosta rašireni i po mojoj obitelji. U svakom dijelu obitelji barem jedan Android. Kako to izgleda?
Ja i supruga imamo ukupno 5 Androida – 4 telefona i jedan tablet. Od toga aktivno koristimo dva telefona i tablet, a ostala dva telefona su stariji modeli koji služe kao backup i testiranje (ovo potonje je samo meni, he-he-he). Tablet povremeno koriste i klinci – kao platno za crtanje, za igranje memoryja i povremeno (vrlo kontrolirano) za gledanje videa s YouTube-a. Pročitaj više…
Ako imate potrebu za zajedničkim kontaktima u obitelji (baka, djed, isti prijatelji, kontakti mama i tata druge djece u vrtiću ili školi i slično), na Androidu je to izrazito lako i jednostavno. Jedino što je potrebno otvoriti novi Google mail račun. Sve ostalo se podešava na Android uređajima. Opisat ću proceduru na Androidu 4.+. Pročitaj više…
Uz moj Xoom, u kojem kucka Tegra 2 dual-core procesor, u kuću je došao novi član, četverojezgreno čudovište s 4.8 inča ekrana.
Da, nabavio sam Samsung Galaxy S III. Iskreno, koliko sam oduševljen tim telefonom (ako se nešto tako veliko može nazvati telefonom) toliko sam i razočaran. Da se ovo ne bi krivo shvatilo, SGS3 je odličan uređaj, odlično, brzo i stabilno radi s Androidom 4.1.1 (stock ROM, rootani, ali ipak samo stock ROM) ali mu nedostaje onaj WOW!-efekt… Pročitaj više…
Xoom je među prvima dobio (naravno, neslužbeni) Ice Cream Sandwich ROM. Taj ICS radi odlično na tom hardveru, sve je brzo, glatko, baterija solidno dugo traje, a tek se povremeno dogodi da neka aplikacija ne radi ili se sruši. ROM nije teško natočiti na Xoom, naravno, ako je uređaj rootan. Ili ako ste u posjedu modela MZ604 (WiFi only – što ja nisam) koji ima službeni ICS ROM. Pročitaj više…
Tržište je preplavljeno tabletima u svim mogućim i nemogućim varijantama. Mali, veliki, rezistivni, kapacitivni, puno memorije, malo memorije… Cijene su, naravno, različite i za skoro svaki džep. Ali i u ovom segmentu uređaja vrijedi ono staro pravilo: koliko para – toliko muzike.
Moj je otac vrlo nedavno nabavio tablet. Mali, 7 inčni, i začudno, s kapacitivnim ekranom i dosta brzim procesorom. Cijena je za taj uređaj vrlo prihvatljiva i dovoljno dobra da radi nje možemo zanemariti neke nedostatke tabletića. Pročitaj više…
Ok, ne baš posve umrežena, ali… Prvenstveno mislim na umrežavanje mobitela i tableta s televizorom. Lako je ako imate neki Smart TV, koji ima WiFi ili bar LAN priključak, no kako to jednostavno postići bez takve kućne perverzarije?
Potrebno je slijedeće: računalo s Windowsima, Linuxom ili MacOSom spojeno na TV (S-Video, Composite, Component, HDMI ili kako god da već možete spojiti – malo kasnije kako se može spojiti), WiFi pristupna točka (računalo i mobitel/tablet moraju biti u istoj mreži) i aplikacije (za računalo i android uređaje, iOS već ima ugrađenu podršku). Pročitaj više…
Svi žele uređaj s ICS-om. Pa sam htio i ja. I “napravio” sam ga – Motorola Xoom koja ima neoficijelni ICS umjesto Honeycomba.
Napredak? Da. Na mnogim točkama. Na jednoj (meni osobno bitnoj) nazadovanje.
Iako je Team EOS ICS 2.0.0. suštinski gledano odličan ROM, ipak mu cijeli dojam ušminkanosti i uglađenosti kvari jedna mala činjenica: DeepSleep na uređaju ne radi. A to stanje uređaja najbolje štedi bateriju kada se ne koristi: po noći, dok je u torbi i slično. E, sad, 216 MHz na koje se procesor spušta dok “spava” i nije neka brzina, pogotovo ne za Tegra2 uređaj, ali procesor kucka na toj brzini stalno, i, naravno, troši bateriju. Nije to velika potrošnja kad se gleda kratak isječak vremena – ali skraćuje stand-by time za priličnu količinu minuta.
Sve ostale funkcije rade dobro, dapače, izvrsno – uređaj je brz, može se overclockati do čak 1.5 GHz, ima dosta dodatnih opcija za sučelje, overclockan je GPU (navodno za bolje 3D igre, nema lošeg efekta na sam GPU), i druge dobre stvari. Ali DeepSleep ostaje problem.
Prema ovom mom primjeru prosječan bi korisnik rekao da je prelazak na custom ROM rizičan i nepotreban korak, što je istinito samo ako se gleda na opskurnije i under-developed ROM-ove. No, u cjeloj priči postoje i veliki, poznati, dobro osmišljeni i razvijeni ROM-ovi, poput CyanogenMod-a koji pokriva veliku količinu uređaja, a ispitivan je dugo vremena (svaka verzija ima svoje alfa i beta testere), potom MIUI, potpuno promijenjenog sučelja (koje, usput budi rečeno, izvanredno izgleda), pa Codename Android, DarkyROM i mnogi drugi.
Većina ovih ROM-ova su brži, bolji i stabilniji od stock ROM-ova jer iza njih stoji jedan ili više entuzijasta koji žele od svojeg uređaja maksimum. Brzinu postižu overclockanjem, skidanjem tzv. bloatwarea (softvera koi ugrađuju proizvođači i telekomi, u svrhu “jednostavnijeg” korištenja uređaja), mijenjanjem postavki koje su običnom korisniku posve nedostupne, mijenjanjem (u rijetkim slučajevima) čak i jezgre sustava (kernela).
Često baš ti custom ROM-ovi donose novije inačice OS-a za starije uređaje, na koje proizvođači više ne računaju i nemaju više podršku, a uobičajeno je da donose podršku za novije inačice OS-a za postojeće uređaje znatno brže nego to sami proizvođači mogu (ili žele). Uz to su dodane razne opcije, poput rootanja uređaja, mogućnosti oveclocka, reparticioniranja memorije u uređaju kao i smanjivanje veličine samog ROM-a uz zadržavanje svih (ili barem velike većine najnužnijih) funkcionalnosti stock ROM-a. Prema tome, custom ROM je često jednostavan put do “novog” uređaja, uređaja koji radi brže i bolje uz isti hardver.
E, sad, kako rještiti problem poput mojeg? Gdje je tu rješenje problema poput mojeg? U vremenu. Očito je da moj ROM nije dovoljno “zreo” za produkcijsko korištenje, stoga svim potencijalnim korisnicima custom ROM-ova samo jedna preporuka: ukoliko ne želite biti alfa ili beta tester, ne stavljajte prvu verziju na svoj uređaj, pričekajte tjedan-dva kako bi se ovakve “dječje bolesti” sredile.
UPDATE: Dok sam ja pisao ovaj post, developeri za Team EOS ICS 2.0.0. su napisali upute za rješavanje DeepSleep problema. Rješenje je trivijalno, u recovery-ju je potrebno samo očistiti cache particiju i izbrisati Dalvik-cache. I sve radi odlično, pa čak i DeepSleep (provjereno)!
Ako ste geek, odgovor je jednostavan – potreba. Ako ste “modno osviješteni” a pritom puni dlakavih životinjica, odgovor bi glasio – moda. Ako ne spadate u ove dvije kategorije obično ćete reći – preser***anje. No, je li zaista tako?
Imati tablet, mnogi a usudio bih se reći i velika većina, smatraju viškom, nespretnim za korištenje, preser**orskim i apsolutno nepotrebnim. Vrlo mali dio populacije će reći da je bez toga život nezamisliv, dok ima i onih koji tablete smatraju korisnim, praktičnim ali ne za život važnim uređajima.
Kako rasplesti ovo vrlo zamršeno klupko osjećaja, potreba (ili ne-potreba) i emocija? Probat ću razmatrati jedan po jedan aspekt tableta u našem društvu.
Tableti su beskorisni
Kako već napisah, velika većina će reći da je to istina – i pogriješiti. Korisni su, samo je bitno za što ćete ih iskoristiti. Mnogima pada na pamet čitanje e-maila, vijesti na netu, gledanje Youtube isječaka, ili igranje. I istina je da većina korisnika tablete koristi baš za to. Ali postoje i primjeri korištenja tableta u svrhe za koje će ipak većina reći da je tablet iskoristiv: primjerice, u kuhinji, listanje knjige s receptima je zeznut posao, dok će se tablet (sa zaštitom, po mogućnosti, i stalkom) moći puno bolje i elegantnije iskoristiti (da ne spominjemo mogućnost spajanja na mrežu svih mreža i pronalaženja novih varijacija na temu pojedinog recepta). Neki će reći da se može i unaprijed naći, isprintati i koristiti u kuhinji… Smatram da je to dodatno uništavanje šuma, bespotrebno printanje kad postoje uređaji koji sve mogu jednako prikazati bez uništavanja Amazone.
Drugi način korištenja je u istraživanju tržišta, opet s argumentom sprječavanja sječe šuma, svjetskih ili naših, sasvim svejedno. Tablet zamjenjuje anketne listiće kod ispitivača, smanjuje mogućnost greške (ok, ovo ovisi o softveru koji se koristi, ali svaki imalo ozbiljniji softver može kontekstualno prikazivati pitanja) te ubrzava unošenje odgovora u bazu i pripremu za obradu podataka. Tabletomrsci će reći da se to može napraviti i s malo boljim mobitelom, no veličina ekrana je ograničavajući faktor jer je ipak neusporedivo jednostavnije i lakše raditi na 7, 8 ili 10 inča ekrana.
Tableti su igraće konzole
Većinom jesu, i to je istina, ali takav argument se može reći i za bilo koji smartphone (iOS, Android, Windows Phone 7, i drugi – sasvim svejedno). Da li to znači da je na tome nemoguće nešto ozbiljno raditi? Vraćam se na tabletomrsce koji će na ovo obavezno reći DA, no stvari ipak stoje malo drugačije. Tableti ipak imaju mogućnost korištenja u poslovne svrhe (makar to bio email, pretraživanje mreže ili nešto slično).
Tableti su modni dodatak
Žalosno, ali mnogima jesu. Iako ne bi trebali biti, situacija je kao i kod mobitela i gledaju se kao statusni simbol, iako ne bi trebali biti. Tu se apsolutno može govoriti o preser***u, čega ima u Lijepoj Našoj dosta – penis enlargement je mobitel, tablet, auto, količina zlata oko vrata, marka sata na ruci, cijena odjeće na osobi i tako dalje. Iako govorim o penis enlargement efektu, nikako ga ne ograničavam samo na muški dio populacije – žene znaju biti veći uživatelji PE efekta nego muškarci, ali se mora priznati da to rade kudikamo rafiniranije.
Tableti nisu za ozbiljan rad
Djelomično točno, ali ipak više ulaze u sferu kućnih računala, iako je posve neosporno da imaju i poslovne namjene. Jedna od uloga u kojoj bih rado vidio tablete je školstvo, makar sam potpuno svjestan okružja u kojem živimo i da je očekivati ovo potpuno utopistički. A naravno da tablet, čak i u kućnoj ulozi, nećete koristiti za neke zahtjevne poslove, kao izradu videa, veće obrade slika i druge zadaće. Za to su tableti preslabi, nemaju odgovarajuću programsku podršku i apsolutno nisu namijenjeni za takve zadaće.
Tableti su nespretni za korištenje
Opet, djelomično točno. Veliki tableti (8 i 10 inča) mogu biti nespretni, teško ih je odložiti nekamo jer su (ipak) osjetljivi, preveliki su za čitanje knjiga radi težine a korištenje jednom rukom nije baš moguće. Argumenti koji drže vodu, ali… Tada se moramo sjetiti onih malih, 5 i 7 inčnih – lagani su, malo veći od mobitela pa ih je skoro jednako lako odložiti (ipak, jednako su osjetljivi – jednako kao i touchscreen mobiteli) a opet dovoljno veći od tih mobitela da ih je lakše iskoristiti (može se i jednom rukom – malo nespretno, ali može). Mnogi korisnici tableta će reći da “mali” tableti nisu baš iskoristivi, jer je “ekran premali pa na njega ništa ne stane – i gdje su onda prednosti tableta?” Ovdje dolazimo do ukusa, a kako znamo, de gustibus non est disputandum…
Tabletomrscima moje riječi ništa ne znače, rijetki će među njima promijeniti svoj stav o “omrznutom proizvodu”, tabletomanijacima isto tako ne znače ništa jer blatim tako dobar proizvod (bez obzira na “vjeru” operativnog sustava uređaja) – jedino će oni neodlučni možda donekle dobiti bolji uvid u te uređaje – bilo da će ih zavoljeti ili zamrziti… ili, istina rijetko, ostati posve neutralni…
Srediti mobitel je naoko jednostavno. Nekom klincu izgleda čak i trivijalno. No, što kad naletite na mobitel kao što je Motorola Droid 2 Global (u Europi poznata i kao Motorola Milestone 2) s najnovijim stock firmwareom? Rootanje tog firmwarea je (trenutno) nemoguće, vraćanje na prethodne verzije vrlo nepreporučljivo jer od uređaja radi jedan (relativno) skupi izložak na polici – mobitel postaje potpuno onemogućen za rad. Potpuno!
Kako izbjeći isto? Ne ažurirati firmware na najnoviju verziju, ili, ako ste već ažurirani, nikako ne pokušavati staviti nižu verziju. Rootanje najnovije verzije, ili bolje rečeno, pokušaj rootanja vam neće uništiti telefon – samo će vam potrošiti vrijeme, jer nikakvog drugog efekta nema.
Zašto kažem da klincima to izgleda trivijalno? Samo zato što su stare verzije bile zaista trivijalne za rootanje a potom i za postavljanje custom firmwarea. Malo čitanja po dva-tri foruma i skidanja firmwarea (koji se zove i ROM) i alata, i za circa dva sata ste spremni za uređivanje D2G. E, pa to radi, kao što rekoh, samo na starom softveru. Klinci se, većinom radi brzopletosti, upravo tu zeznu. Novi softver će ih od “susjedovog malog – hakera” promijeniti u “susjedovog malog uništavača mobitela”.
Rootanje nije uvijek lako, makar se developeri trude napraviti rootanje dostupno svim tzv. noobovima (noob – eng. sleng za newbie – početnik, novak), ali neki puta su i oni nemoćni. Do sad se pokazalo da je to kratkotrajno, ali nikad se ne zna. Nedavne akvizicije Applea koji je dovukao jailbreak developera u svoje redove pokazuju da možemo očekivati slične akcije i od strane proizvođača Android mobitela.
U poplavi android uređaja sa novim mogućnostima, novim kamerama, procesorima, verzijama android sustava, svi zaboravljaju na svoje “stare” uređaje, koji “više ne služe svrsi jer su outdated“.
Za takav modus operandi je uglavnom “kriv” Apple sa svojim ne-android uređajima i vrhunskim brain-wash marketingom – staro je loše, kupite novi proizvod, staro nije in!
Apsolutno je nevjerojatno koliko to ljudi puši…
Pogledajmo naše stare androide… Mnogi od tih uređaja su još uvijek vrlo dobri, kao recimo Motorola Droid 2 Global na kojoj upravo pišem ove retke. Navedeni uređaj ima vrlo solidan ekran od 3,7 inča, brz (jednojezgreni) procesor na 1,2 GHz i vrlo odbru grafiku. Da, ne može pokrenuti najnovije 3D igre s Play Store-a, ali to podsjeća na scenarij s našim kućnim računalima – uvijek moramo imati najnovije, najbolje, najskuplje – potpuno bez opravdanog razloga.
Mobiteli su postali naš novi fetiš – moramo imati najnovije, bez obzira na potrebe… A ovaj dobri stari mobač stvarno radi besprijekorno.
ZG Droid 